Tuesday, January 8, 2008

Znameniti Skipovljani


Svaka ljudska zajednica, kao svaka generacija te zajednice je, tokom svoga trajanja, izdvojila odredjene ljude i po njima se kasnije belezi to (njihovo)vreme, ili se oni prepoznaju po tome vremenu.
U Skipovcu, zbog celokupne smene stanovnistva (sto se nemoze tvrditi kao sto postotno iseljavanje ranije strukture stanovnistva), nastala je rupa u povijesti sela, dok kasnije(danasnje!) stanovnistvo nije doselilo u jednom mahu i iz jedne sredine, zbog cega su, i iz toga doba, konci skipovackog stanovnistva ostali pokidani.
Jos ranije sam pravio osvrte na tu smenu stanovnistva Skipovca, kao sto sam napominjao i vreme prisustva coveka koji se posle lova pocinjao baviti i zemljoradnom, ali i nekom vrstom zanatstva, konkretno grncarije, a verovatno i drugim zanatima iz toga vremena.
(Licno sam u posedu komadica delica ploce sa odredjenim mozaikom, a imam i poznajem svedoke tragova ranije civilizacije, koji su sacuvani u sirokom pojasu gde se Skipovac granici sa Paleznicom.)
Takodje, u ranijim radovima sam pisao o legendi, to jeste o drvenoj crkvi na Colino kosu, koja je nestala za jednu noc, tacnije, bajkovito se preselila negde u Posavinu.
Od skora, pomenuta legenda dobiva obrise i sa malo vise istrazivanja bismo dosli do konkretnijih podataka. Naime, stanovnistvo zaseoka, ili mesne podruznice Tursinovac, MZ Tisina kod Samca, u svome predanju pominju Skipovac kao zavicaj njihovih pradedova, ali i preseljenu crkvu. Nije mi poznato da li postoji trag te crkve u Tursinocu, ali nova crkva, u svakom slucaju nosi ime one crkve koju su poneli sa sobom iz skipovca.
A da Tursinovacv nije usamljen u secanju na Skipovac kao raniji zavicaj, dosao sam do saznanja da stanovnistvo Batkuse, dela Slatine, cuvaju predanje o Skipovcu kao ranijoj postojbini.Cak sam pronasao jedan oglas na internetu, gde odredjeni gospodin trazi pomoc u povezivanju svoga skipovackog porekla i sadasnjeg stanista u Batkusi.

Novije doba Skipovca je svakako poznatije i izrodilo odredjene ljude, zene koji su se odlikovali necim po cemu su bivali lako pamceni i po cemu su ostali zapamceni.
U svojoj kratkoj istoriji, Skipovac je izrodio popove, ucitelje, oficire, ucene ljude, proroke.....
Pa i svi seoski prvaci su svojim zivotom i radom oznacili jedno vreme ljudske zajednice u Skipovcu.U tu kategoriju spadaju svi od seoskih knezova,n arodnih tribuna, partijskih prvaka...Svi oni su u ponecemu obelezili odredjeni period u istoriji sela, a samo vreme i prilike ih karakterisu kao pozitivne ili negativne figure.
U svakom slucaju treba ih pomenuti,jer, kao sto napisah, po njihovom Vremenu se odredjuju rasdoblja u razvoju ili padu sela.
Prilike u G.Skipovcu, kao i ljude, poznajem vrlo dobro, sto ne znaci da sam u stanju, bez velikog istrazivanja sastaviti spisak i opise svih istaknutih ljudi.
I jos da pomenem. U Skipovcu, gde je osnovni izvor prihoda oduvek bila poljoprivreda, sa vrlo vaznom granom vocarstva.
Malobrojne zanatlije su takodje bivali drugacije oznacavani od ostalog, poljoprivredi orentisanog staanovnistva.
I jos jedna karakteristicna vrsta ljudi, bili su pripovedaci, koji su na skupovima, sijelima... zabavljali narod neverovatnim pricama, mitovima koji su upucivali na nekakvo drugacije doba, oznaceno velikim borbama, ali ne samo sa ljudskim, nego i nadljudskim bicima, zmajevima....cime ssu spojene ere u rasponu od Arhandjela Mihaila, Svetog Djordje, pa do Marka Kraljevica.
Na zalost, generacije skipovljana sa pocetka 20-og veka, ili cak sa kraja 19-og veka, a koji su doziveli sedamdesete, osamdesete pa i devedesete godine 20-og veka, su posustali u svojim pripovedanjima, povlaceci se pred nadoslom silom radia i televizije, zajedno sa filmom kji je nepravedno proglasen umetnoscu, koja nazalost preti da pokopa sve sto je bilo lepo, ali i da promeni istinu na planeti.



JANKOVIC DANKO
Enigmaticar, crtac rebusa, karikatura i slikar.
Danko je rodjen 1941 godine, u Donjem Skipovcu.U SFRJ se istakao kao veliki enigmaticar a za aktivnog rada je objavio preko 400 enigmatskih radova.
Pisao je sve vrste ukrstenica, anagrame, i rebuse.
Njegovi radovi su visoko ocenjivani, sto je rezultiralo upisivanjem njegovog imena u Antologiju enigmatike i rebusa SFRJ.
Rebus sa resenjem MUHAREM U HAREMU HARA (prilazem slikovni izgled rebusa)spada u sam vrh sveskog kvaliteta rebusa.
Sliku, rebus mozete videti na ovom blogu.


TODOR BJELKIC
Todor nesumnjivo spada u red velikih decijih pesnika kji se u javnosti pojavio pocetkom 70-ih godina proslog stoleca, rame uz rame sa Dobricom Eric.Napisao je veliki broj pesama za decu, ali i za odrasle.Takodje je napisao nekoliko prica za decu a najelepse prozno delo mu je Azbucni Voz, zbirka od trideset kratkih i vrlo jedinstvenih decijih prica.
Po zanimanju je novinar, a sem pisanja, angazovan je kao urednik u izdavackoj kuci Srpska knjiga, u Rumi, takodje rame uz rame sa Dobricom Eric.
Rodjen je 1946 u Donjem Skipovcu, ali je podelio sudbinu Stojana Kostica, time sto je kao mali, sa roditeljima presao savu i zapoceo zivot u selu Grgurevci, podno Fruske gore.Zivi u Irigu sa porodicom.


GAVRIC DJORDJE, likovni umetnik, knjizevnik i RTV voditelj. R: 11. 06. 1944, Sipovac, Jugoslavija (sada Bosna i Hercegovina). OB: zavrsio srednjotehnicku skolu, Tuzla; studirao engleski jezik i knjizevnost, Tuzla i Sarajevo; usavrsavao kompjutersku tehniku u Skotskoj i Nemackoj; zavrsio skolu slikanja na Radnickom univerzitetu, Beograd; nastavio u Americi ucenje slikarstva. ZA: radi kao umetnicki konsultant, graficki dizajner i voditelj radio i televizijskih programa za nase iseljenike. DOS: slikanjem pocinje intenzivnije da se bavi krajem sedamdesetih godina; slika najcesce u ulju i pastelima, a posebno u kombinovanoj tehnici slikanja na svili; samostalno izlaze od 1982 - u Buzetu, Tuzli, na Pagu (u SFRJ) i Feniksu, SAD, a ucestvuje na grupnim izlozbama u Vindzoru, Detroitu, Birmingemu, Cikagu; pored slikarstva, bavi se knjizevnoscu i muzikom. IM: 1982. A: 11344 Lumpkin, Hamtramck, Detroit, Michigen 48 212, USA; tel: 313/365-5099


SKIPOVACKI PROROK
Prica o proroku iz Skipovca ce zvucati sasvim neverovatnom, jer je Prorok proricao veoma kratako vreme, i pod udarom sile (UDB-e)bio primoran da se povuce, to jeste prekine prenosenje svojih vizija.
Zivko Lukic, poznat i kao Zivko Crni, Sin milosa Lukica a unuk popa Jove Lukica. Po mome znanju, sem popa Jove, jos dva pretka, u direktnoj liniji su bili svestenici.
Zivko je bio najstarije dete od oca Milosa i majke Tode, a tokom drugog svetskog rata se istakao kao izuzetno odvazan i vest borac. Po dadasnjoj ideoloskoj liniji, zadesio se na pogresnoj strani, zbog cega je, kao pristalica oslobodilackog pokreta pukovnika Mihailovica, snosio ratnu krivicnu odgovornoost. Kao sto je sacuvan izasao iz rata, tako sacuvan je izasao na slobodu, ali vrlo brzo su ga poceli spopadati napadi slicni padavici, pri cemu je lezao nepomican, ali i mlatio rukama, nogama, vikao.
I vrlo brzo je primeceno da ono sto Zivko govori, jesu predvidjeni dogadjaji, ili lokalna desavanja.A vest da negde postoji prorok, i to u vreme kada su jos mnogi tragali za nestalim clanovima porodice, narod iz okolnih sela, ali i iz udaljenijih mesta, pohrlio je da sazna od zivka, ono sto nije mogao na drugi nacin.
Ono sto se i danas pominje jeste da su, izmadju brojnih posetilaca, dosle zene, grupica njih, iz Srpske Zelinje i dok su kretale put Skipovca, jedna od njih je podsmesljivo, kroz nekakvu drcnost i nevericu, kazala;idem i ja sa vama, hocu da vidim tog Skipovljanskog proroka.
Dosavsi na prag kuce, pred kojom je vec bio veci broj posetilaca, Zivko,koji je bio u svom prorockom transu, povikao je da tu zenu udalje, cak je i objasnio zasto ne zeli da se ona nalazi u njegovoj blizini.
Ozna, ili Udba, neznam ko je tada vazio za sluzbu drzavne bezbednosti, tkodje su se pozanimali o Proroku.U svojoj ispranoj svesti, ili silini, odvodili su ga, kratkorocno u pritvor, na ispitivanja, pratili njegovo ponasanje dok bi ga obuzimalo to "Stanje", a da bi sebi potvrdili, a pretpostavljenima istakli sebe, lozili su mu vatru na prsima,przili zarom cigareta,mozda i jos cime.Cak su mu zabijali igle pod nokte, ali Zivko se nije pomerao, niti reagovao sve do trenutka kada bi ga napustalo to "stanje".
Kada sam naceo pricu o Zivku Lukicu, pokusacu u dogledno vreme saznati vise o njemu, sto cu, naravno dodati ovome zapisu.
a secanje na Zivka Lukic Crnog je vrlo zivo, upravo zbog njegove kontraverznosti, ali i velikog broja svedoka njegovog zivota.

MILOS TODOROVIC

Milos Todorovic samo je jedan u nizu od pesnika koji su potekli is Skipovaca istih onih Skipovaca koji su dali bar deset pisaca ako ne i vise.
Milos je rodjen u Donjem Skipovcu,Todorovici 19.09 1944 god ,osnovnu skolu je zavrsio u rodnom,Donjem Skipovcu
Pohadjao peti razred osmogodisnje skole u Donjoj Paleznici a ostalo tri razreda zavrsio u Lukavici,a daljnje skolovanje nastavo u Sarajevu a potom u Zagrebu gdje je do rata boravio.Skipovac je zavoleo od detinjstva i nije ga prestao voleti,jos kao dete je volio da cita i provodio svako slobodno vrijeme sa knjigom .Rano je poceo da pise ali je u daljnjem zivotu, bio se prestao baviti tim poslom. Pesmi i pisanju se vratio u poznim godinama te je objavio dvije knjige pesama „Berac mjesecevih polja“ i „Pomiluj uplaseno jutro“. Obe zbirke pesama su stampane u Rumi„Srpska knjiga“ ,Ruma. Sa manje ili vise uspeha pise kratke price.Kao i svi Skipovljani, Skipovac nosi u svojoj dusi svaku Skipovacku travku, svaki zbun i grm i sve potocice, livade,recice,prolplanke, sume i sva gnezda ptica skipovljanki.Voli prirodu, voli da fotografise ali nazalost mnoge su fotografije su izgubljene.Nada se da ce deo fotografija pronaci i da ce ponovo da ozivi duh dragih Skipovacki domacina da opet nova stabla sljiva rode pa oplave,da potece rakija mucenica, da se oglasi pesma ,da se cuje bar jedan plac novorodjenog djeteta, da se slave slave i da se na njivama zatalasuju klasovi zita i psenice,da padnu otkosi a seno zamirise ko lek, da se oglasi sitno i krupno blago, da se oglase dimnjaci i da se osjeti miris pecene pogace i hljeba nam naseg Skipovackog. Tesko mu pada tudjina gdje je sada u Uvankuveru- Kanada
Ali u svakoj tudjini on u prirodi nalazi nesto sto ga potsjeca i sto jer nekad ostalo u nasim i njegovim dragim Skipovcima tako je jednu stazu kroz Stenly Park nazvao Skipovacki put i njome svaki dan proseta,nada se povratku i pozdravlja sve drage Skipovljane.Nada se da ce svi pomoci i dati svoj prilog ovom poslu koji radi nas dragi pisac i poeta LEKA tako cemo moci svaki od nas da ispisemo dio istorije nasega sela ,sela koje nosi u sebi ogromnu snagu rekao bih magicnu moc, da je tako treba vidjeti da je u istoriji bilo ljudi koji su ostavili i Ameriku i vratili se u Skipovac davnih godina proslog vijeka.
Zivotni profil Milosa Todoovic je pripremio licno on,Milos Todorovic.

6 comments:

Anonymous said...

SKIPOVACKI PROROK
Prica o proroku iz Skipovca ce zvucati sasvim neverovatnom, jer je Prorok proricao veoma kratako vreme, i pod udarom sile (UDB-e)bio primoran da se povuce, to jeste prekine prenosenje svojih vizija.
Zivko Lukic, poznat i kao Zivko Crni, Sin milosa Lukica a unuk popa Jove Lukica. Po mome znanju, sem popa Jove, jos dva pretka, u direktnoj liniji su bili svestenici.
Zivko je bio najstarije dete od oca Milosa i majke Tode, a tokom drugog svetskog rata se istakao kao izuzetno odvazan i vest borac. Po dadasnjoj ideoloskoj liniji, zadesio se na pogresnoj strani, zbog cega je, kao pristalica oslobodilackog pokreta pukovnika Mihailovica, snosio ratnu krivicnu odgovornoost. Kao sto je sacuvan izasao iz rata, tako sacuvan je izasao na slobodu, ali vrlo brzo su ga poceli spopadati napadi slicni padavici, pri cemu je lezao nepomican, ali i mlatio rukama, nogama, vikao.
I vrlo brzo je primeceno da ono sto Zivko govori, jesu predvidjeni dogadjaji, ili lokalna desavanja.A vest da negde postoji prorok, i to u vreme kada su jos mnogi tragali za nestalim clanovima porodice, narod iz okolnih sela, ali i iz udaljenijih mesta, pohrlio je da sazna od zivka, ono sto nije mogao na drugi nacin.
Ono sto se i danas pominje jeste da su, izmadju brojnih posetilaca, dosle zene, grupica njih, iz Srpske Zelinje i dok su kretale put Skipovca, jedna od njih je podsmesljivo, kroz nekakvu drcnost i nevericu, kazala;idem i ja sa vama, hocu da vidim tog Skipovljanskog proroka.
Dosavsi na prag kuce, pred kojom je vec bio veci broj posetilaca, Zivko,koji je bio u svom prorockom transu, povikao je da tu zenu udalje, cak je i objasnio zasto ne zeli da se ona nalazi u njegovoj blizini.
Ozna, ili Udba, neznam ko je tada vazio za sluzbu drzavne bezbednosti, tkodje su se pozanimali o Proroku.U svojoj ispranoj svesti, ili silini, odvodili su ga, kratkorocno u pritvor, na ispitivanja, pratili njegovo ponasanje dok bi ga obuzimalo to "Stanje", a da bi sebi potvrdili, a pretpostavljenima istakli sebe, lozili su mu vatru na prsima,przili zarom cigareta,mozda i jos cime.Cak su mu zabijali igle pod nokte, ali Zivko se nije pomerao, niti reagovao sve do trenutka kada bi ga napustalo to "stanje".
Kada sam naceo pricu o Zivku Lukicu, pokusacu u dogledno vreme saznati vise o njemu, sto cu, naravno dodati ovome zapisu.
a secanje na Zivka Lukic Crnog je vrlo zivo, upravo zbog njegove kontraverznosti, ali i velikog broja svedoka njegovog zivota.

Anonymous said...
This comment has been removed by a blog administrator.
Marko Ilic Leka said...

STOJAN KOSTIC;Rodjen je pocetkom 50ih godina proslog stoleca u Gornjem Skipovcu, zaseok Rosici.U Skipovcu je zavrsio cetvorogodisnju osnovnu skolu, posle cega su njegovi roditelji odlucili da napuste Skipovac i presele se u sremsko selo Suljam, odakle stojan nastavlja skolovanje, a posle srednje skole u pisuje akademiju dramskih umetnosti u Novom Sadu.Po zavrsetku stdudija, Stojan produzava svoj boravak u Novom Sadu, gde posle raznih poslova pocinje raditi u novosadskom pozoristu u reziji i sceni.
Sem pozorista, Stojan se bavi i knjizevnoscu.Napisao je desetak romana, i veci broj pripovetki, od koji su neke stampane u zbornicima Matice Srpske.
Takodje, veliki broj njegovih literarnih dela su vezana za njegovo rodno mesto, Skipovac, koji mu je, kao i cela BiH, velika inspiracija u n jegovom umetnickom radu.

Marko Ilic Leka said...
This comment has been removed by the author.
Marko Ilic Leka said...

VLADO TODOROVIC
Vlado je, mozda, najkontraverzniji skipovljan, covek koji je od najamnika, stalskog radnika, postao revolucionar, svetski putnik, brodolomnik,ugledni domacin,blizi saradnik Koste Pecanca, ugledni Skipovljan.
Rodjen je u Gornjem Skipovcu, Gornji Cipluk, od oca Stojana Todorovica(sina Todora Goge,mladjeg doseljenika u Skipovac, preklomm sa severa Crne Gore.)
Vlado je, vrlomlad, poceo sluzbovati kao stalski radnik kod nekog gazde, srbina, u Srpskoj varosi u Gracanici.Posle stete, koju je pocinio zbog nemara ili umora, pobegao je u Dalmaciju, gde uvezao u mrezu Mlade Bosne.
Stupio je u brak iz interesa, sa jednom imucnom dalmatinkom, potom se otisnuo na more i naselio u SAD.U jednom putovanju ka Evropi, to jeste plovidbi, doziveo je brodolom, koji je cudom preziveo, posle cega je za kucnu slavu uzeo Sv.Nikolu.
Takodje je menjao ime i prezime, pa se jednoga dana zvao Stojan Todorovic, umesto Vlado Stojanovic.Kasnije je ipak zadrzao prezime Todorovic.
1907 godine je pomogao braci;Stanku(Stoki) i Antoniju da isele u SAD,a posle okoncanja Prvog svetskog rata, vratio se u Skipovac, izmirio neke ranije dugove, povratio svoju imovinu i zapoceo zivot na svojoj dedovini u Skipovcu. Ranije veze sa Mladom Bosnom su mu pomogle da upozna uticajne ljude u Beogradu, odakle pocinje i njegova saradnja sa Kostom Pecanacom i cetnickom organizaciom, za kojuu je cesto putovao u Bec, gde je ostvario nekakve4 veze, poznanstva.Njegov udeo u 2.sv.ratu je nepoznat.Znano je da je 11 aprila 1941 napustio Skipovac, na Drini dao konja za prevoz na drugu stranu, a pojavio se u Skipovcu po okoncanju rata.
Kasnije se ukljucio u drustveni rad,prvenstveno za rad skole i crkve.Za crkveno zvono je licno putovao u Bec, gde je kupljeno i dovezeno u Skipovac.Smatran je uglednim covekom, sluzio sa sa vise jezika a posedovao veliko i bogato imanje.Potomstva nije imao te je za naslednika uzeo sina suprugine sestre.Umro je 1956 godine u Skipovcu, a supruga mu Stana 1980 godine, takodje u Skipovcu.
O Vladi se uvek vise nagadjalo, nego sto se istinski znalo o njegovom zivotm.
Veze sa bracom i braticima preko okeana je odrzavao, a posle njegove smrti, veze su pogubljene.
Smatra se da je dosta doprineo razvoju i izgradnji Skipovca.

Anonymous said...

Milos Todorovic samo je jedan u nizu od pisaca i pjesnika koji su potekli is Skipovaca istih onih Skipovaca koji su dali bar deset pisaca ako ne i vise.
Milos jerodjen u Donjem Skipovcu Todorovici 19.09 1944 god ,osnovnu skolu je zavrsio u Donjem Skipovcu
Pohadjao 5 razred osmogodisnje skole u Donjoj Paleznici a ostalo tri razreda zavrsio u Lukavici,a daljnje skolovanje nastavo u Sarajevu a potom i u Zagrebu gdje je do rata boravio.Skipovac je zavolio od djetinjstva i nije ga prestao voljeti,jos kao dijete je volio da cita i provodio svako slobodno vrijeme sa knjigom .Rano je poceo da pise ali je u daljnjem zivotu, bio se prestao baviti tim poslom.pjesmi i pisanju se vratio u poznim godinama te je objavio svoje dvije knjige pjesama „Berac mjesecevih polja“ i „Pomiluj uplasenu jutro“ obije su stampane u „Srpskoj knjizi“ u Rumi. Sa manje ili vise uspjeha napise i koju kratku pricu.Kao i svi mi iz Skipovaca Gornjih i Donjih nosi u svojoj dusi svaku Skipovacku travku, svaki zbun i grm i sve potocice, livade,rijecice , prolplanke, sume i sva gnijezda ptica nasih Skipovljanki.Voli nesebicno prirodu, voli da fotografise ali nazalost mnoge su izgubljene nase fotografije.Nada se da ce se dobar dio naroda vratiti da ce ponovo da ozivi duh nasih dragih Skipovacki domacina da opet nova stabla sljiva rode pa oplave,da potece mucenica, da se oglasi pjesma ,da se cuje bar jedan plac novorodjenog djeteta, da se slave slave i da se na njivama zatalasuju klasovi zita i psenice,da padnu otkosi a sijeno zamirise ko lijek, da se oglasi sitno i krupno blago, da se oglase dimnjaci i da se osjeti miris pecene pogace i hljeba nam naseg Skipovackog. Tesko mu pada tudjina gdje je sada u Uvankuveru- Kanada
Ali u svakoj rtudjini on u prirodi nalazi nesto sto ga potsjeca i sto jer nekad ostalo u nasim i njegovim dragim Skipovcima tako je jednu stazu kroz Stenly Park nazvao Skipovacki put i njome svaki dan proseta,nada se povratku i pozdravlja sve drage Skipovljane.Nada se da ce svi pomoci i dati svoj prilog ovom poslu koji radi nas dragi pisac i poeta LEKA tako cemo moci svaki od nas da ispisemo dio istorije nasega sela ,sela koje nosi u sebi ogromnu snagu rekao bih magicnu moc, da je tako treba vidjeti da je u istoriji bilo ljudi koji su ostavili i Ameriku i vratili se u Skipovac davnih godina proslog vijeka.